
Kada ljudi razmišljaju o izolaciji kuće poliuretanskom penom, jedno od prvih pitanja je da li je ta pena bezbedna. Na internetu se mogu naći i oduševljene preporuke i zastrašujuće priče, pa je teško razlučiti šta je tačno. Istina je negde između. Poliuretanska pena je materijal koji se u svetu decenijama koristi u kućama, bolnicama, školama i hladnjačama, ali njena bezbednost zavisi od toga kako se nanosi, ko je nanosi i da li se poštuju pravila pre i posle radova.
Pena nastaje mešanjem dve tečne komponente neposredno pred nanošenje. Jedna je izocijanat, a druga mešavina poliola, katalizatora i dodataka. Kada se komponente spoje u pištolju pod pritiskom, dolazi do hemijske reakcije, tečnost se širi, stvara sitne ćelije i za kratko vreme očvrsne u čvrst sloj. Upravo ta reakcija je razlog zašto se tokom nanošenja posebno pazi na bezbednost.
Tokom prskanja u vazduhu se nalaze sitne kapljice i pare nepovezanih komponenti, pre svega izocijanata, koje mogu da nadraže oči, kožu i disajne puteve. Zato izvođači rade u zaštitnim odelima, sa rukavicama i maskama sa dovodom vazduha ili posebnim filterima. Ukućani, deca i kućni ljubimci ne treba da budu u objektu dok traju radovi. Prostor se zatvara od ostatka kuće, a ventilacija se organizuje tako da pare izlaze napolje.
Posle nanošenja pena nastavlja da očvršćava, a pare se postepeno gube. Proizvođači daju preporučeno vreme pre ponovnog ulaska, koje najčešće iznosi oko jedan dan, uz dobro provetravanje. Za zatvorene ćelije, veće debljine i slabo provetrene prostore vreme može biti duže. Ovo uputstvo se ne skraćuje zbog žurbe, a ozbiljan izvođač ga unapred saopšti i pomogne da se organizuje provetravanje.
Kada je pena pravilno izmešana i potpuno očvrsla, ona je hemijski stabilan, inertan materijal. Ne isparava, ne mrvi se i ne otpušta vlakna u vazduh, kao što to mogu neki vlaknasti izolacioni materijali. Zbog toga se poliuretan koristi i u nameštaju, dušecima i frižiderima. Problemi nastaju kada mešanje komponenti nije bilo pravilno, o čemu govori sledeći deo.
Blag miris u prvim danima je normalan i nestaje uz provetravanje. Ako jak, oštar ili riblji miris traje nedeljama, to je najčešće znak da komponente nisu bile pravilno izmešane, zbog pogrešne temperature, istrošene opreme ili nanošenja predebelog sloja odjednom. Takva pena može biti lepljiva, mekana na mestima ili se odvajati od podloge. Rešenje je uklanjanje loše nanesenog sloja i ponovno nanošenje, zbog čega je izbor iskusnog izvođača najvažnija mera bezbednosti.
Očvrsla pena ne privlači prašinu kao vlaknasti materijali i ne predstavlja hranu za buđ i insekte. Pošto zatvara pukotine i sprečava promaju, smanjuje ulazak polena i prašine spolja. Osobe sa astmom i osetljivim disajnim putevima posebno treba da poštuju pravilo izbivanja iz kuće tokom radova i dobrog provetravanja posle njih, jer su one najosetljivije na pare tokom nanošenja.
Poliuretan je zapaljiv materijal, kao i mnogi drugi izolacioni materijali na bazi plastike. Pene za građevinu sadrže dodatke koji usporavaju gorenje, ali to ne znači da su nezapaljive. Zato se u stambenim prostorima pena po pravilu pokriva zaštitnim slojem, najčešće gips kartonskim pločama, koje štite izolaciju od plamena. Pena se ne ostavlja otkrivena u prostoru gde se boravi, posebno ne pored dimnjaka, peći i grejnih tela, gde se poštuju propisani razmaci.
Pošto pena zatvara sve otvore i pukotine, kuća postaje mnogo hermetičnija. To je dobro za uštedu energije, ali znači da ventilacija postaje važnija. U kući koja ne diše kroz pukotine, vlaga od kuvanja, tuširanja i disanja mora da izađe na drugi način. Redovno provetravanje, ventilatori u kupatilu i kuhinji, a u novogradnji i sistemi rekuperacije, održavaju zdrav vazduh u izolovanoj kući.
Dobar izvođač pre početka objasni kako će radovi teći, koliko vremena ukućani treba da budu van kuće i kako se provetrava. Na objekat dolazi sa zaštitnom opremom i ispravnom mašinom, meri temperaturu podloge i vazduha i nanosi penu u slojevima odgovarajuće debljine. Na zahtev pokazuje tehničke listove i bezbednosne listove materijala. Ako izvođač kaže da možete ostati u kući dok se prska, to je ozbiljan znak upozorenja.
Korisno je pitati koja se pena koristi i od kog proizvođača, kolika je preporučena debljina, kako se štiti ostatak kuće od prašine i para, koliko traje provetravanje i ko pokriva penu zaštitnim slojem posle radova. Pita se i šta se dešava ako se pojavi miris ili nedostatak u nanošenju. Kada su ovi odgovori jasni, izolacija poliuretanskom penom postaje bezbedno i dugotrajno rešenje.